Na saslušanju: YU grupa

YU grupa

YU grupa 17. decembra u Hali Sportova slavi 45. rođendan

U četvrtak 17. decembra, YU grupa slavi 45 godina svog postojanja spektakularnim koncertom u Hali Sportova na Novom Beogradu, gde će pored pesama sa novog albuma, koji izlazi početkom 2016. godine, svirati i najveće hitove iz svoje dosadašnje karijere.

Na koncertu će biti i specijalnih gostiju, a to su: Dušan Kojić Koja, koji će ovaj put svirati gitaru, Nikola Čuturilo – Čutura koji je inače i tekstopisac mnogih pesama YU grupe, Zoran Kostić – Cane, frontmen Partibrejkersa, Radomir Mihailović Točak, legendarni gitarista grupe SMAK, sa kojim je najavljena saradnja i posle ovog koncerta, kao i basista SMAK-a Zoran Milanović.

Organizator koncerta je Studio Berar, izvršna produkcija “Marsh Creative Production, a medijski partner je naravno i najposećeniji portal o pivu PIVO.RS.

Tim povodom, Prljavi Inspektor Blaža, od nedavno eksluzivni novinar portala PIVO.RS obavio je službeni razgovor sa Žikom i Dragim Jelićem.

YU grupa

Legendarna rokenrol braća Dragi i Žika Jelić iz Yu grupe, došli su tačno u minut na ispitivanje kod našeg inspektora. Blaža ih je izrešetao mnogim pitanjima, a bogami i podpitanjima.

Blaža: Žiko,izgledaš bolje od mene. Ko su tvoji vršnjaci na stranoj sceni?

Žika: Čini mi se da su svi velikani roka mladji od mene: Mik Džeger, Pol Makartni, Džo Koker, Kit Ričards… Ja sam inače ’42. godište.

Blaža: Pa, ti si stariji od Krkobabića.

Dragi: Ja sam u stvari Žikin sin, a ne brat, ha,ha.

Blaža: Koliko vam traju svirke s’ obzirom na godine?

Dragi: Svirke traju dva sata, ali mi imamo snage i za duplo duži nastup. Problem je jedino kada bi svirali sve pesme koje smo do sada snimili, morali bi da sviramo 5 sati bez pauze.

Žika: Naravno, neke stvari više nisu za sviranje. Svaka grupa vremenom izbaci pesme iz repertoara, koje i nisu nešto posebno.

Blaža: Mom bendu onda ne bi ostalo više od pet pesama da sviramo. A, da li sada svirate bolje nego u prošlom milenijumu?

Dragi: Mi stalno napredujemo iako vrlo retko vežbamo. Ali, kilometraža nosi svoje i kad krenemo da sviramo sve dođe na svoje mesto. Trenutna inspiracija i želja da ostvarimo maksimum na sceni, to je ono što nas drži.

Blaža: A i devojke u publici.

Dragi: Ti si još mlad, pa si svega željan, ha,ha.

Blaža: Jedna od vaših strasti su motori. Kako ja da postanem motorista?

Dragi: Pre svega, moraš imati ljubav prema motorima. Ako si vozio bicikl, onda ćeš voziti i motor.

Blaža: Vozio sam bicikl samo kad ima pomoćni točak.

Dragi: Onda nećeš voziti motore koje mi vozimo. Ali, sada imaju i motori sa tri točka, tako da ćeš moći i ti da voziš. Jedino što si ti malo krakat za te mašine.

Žika: Dokazano je da se dete rađa kao obožavalac motora ili kao neko ko ih uopšte ne razume. Ta ljubav se ne stiče, ona je fatalna od rođenja.

Dragi: Bitno je i da li si kao mali imitirao turiranje motora. Onaj čuveni zvuk: “Brm, brm, brmmm…”

Blaža: Ja to dan danas radim sa ženom u krevetu. Treba mi sve više vremena da zagrejem mašinu.

Žika: Tebi i tu treba treći točak, ha,ha.

Blaža: Koji ste sport voleli kada ste bili omladinci?

Žika: U moje vreme, bavljenje sportom se podrazumevalo. Bilo je puno sportskih terena na Novom Beogradu gde sam tada živeo. I mogli ste da vežbate šta god vas zanima. Instruktori fizičkog su se tada zvali prednjaci.

Blaža: Danas ima i zadnjaka, ha,ha.

Žika: Moj omiljeni sport je bila gimnastika i tada je bila vrlo popularna. Intezivno sam se bavio od moje devete godine, pa do osamnaeste. Ali, onda se pojavljuje muzika kao glavna preokupacija. A i tu je moralo dosta da se vežba u početku.

Blaža: Nije ni laka ta bas gitara za nošenje oko vrata, je l’ da?

Žika: Moja sadašnja je teška 4 kilograma. Fender presižn iz 1973.godine.

Blaža: Naš fotograf se još mućkao tada kod ćaleta, ha,ha. A, ti, Dragi koji si sport preferirao?

Dragi: Kada sam bio mlad, najviše sam voleo atletiku. Bio sam odlican trkač i redovno sam osvajao jedno od prva tri mesta.

Žika: Dragi je stalno trčao uz stepenice i niz stepenice, a nama ostaloj braći je to odgovaralo. Naime, kada bi mama pitala ko će da ode do radnje, Dragi je uvek bio taj.

Blaža: Mali je bio zahvalan, ha,ha.

Dragi: A i zvali su me ’’mali’’. Imalo je to i svojih prednosti. Od kusura sam uvek mogao da se ogrebem za neku bonbonicu. Tih godina, pojeo sam jedan poveci kamion bonbona.

Blaža: Koliko imate albuma do sada?

Dragi: Dvanaest – trinaest. Možda čak i četrnaest. A, imamo i dosta singlova. Ove godine planiramo studijski album i retrospektivu i još ponešto.

Blaža: Kako je sa isplatama Sokoj-a?

Dragi: U našem slučaju u pitanju su simbolične isplate, kada se uzme u obzir naš minuli rad. Obradujem se ja kada to stigne, ali verovatno smo i više zaslužili.

Blaža: Gde vam je bila poslednja svirka?

Žika: Na Badnje veče, u mestu Ugljevik kod Bijeljine. Atmosfera je bila sjajna i tebi, a i svima, toplo preporučujemo da posete ovo lepo mesto.

Blaža: A, kada ste imali prvi nastup u karijeri?

Dragi: To je bilo u sadašnjem Pinkiju u Zemunu. Ranije se zvao Dom kulture.

Žika: Ne, ne… Prvi nastup je bio u legendarnom studiju 6 u Beogradu.

Dragi: Nisi u pravu. Sad sam se setio! Prvi nastup je bio u Sinagogi i tada smo dobili naziv Yu grupa.

Žika: Jao, jeste! Pa, dobro, ti si mlađi. Ja sam počeo da zaboravljam.

Blaža: Sad sam ja zaboravio šta sam još hteo da vas pitam.

Dragi: Blaža je u prvoj fazi demencije. Evo da te pitam – kad si imao prvu svirku?

Blaža: Nema šanse da se setim. A, ko ste uopšte vas dvojica?

Žika: Ha,ha. Gotov je.

Blaža: Poslednje pitanje, dok još iole funkcionišem: koji je vaš životni moto?

Žika: Dok sam živ, dotle sam i zdrav.

Dragi: I prav!

Blaža: Hvala, momci! Možete da idete, ali ja i dalje motrim na vas.

Žika: Samo još da se setiš, ko smo, ha, ha.


Ostavite svoj komentar na Twitter-u:

[rotatingtweets screen_name=’pivo_rs’ include_rts = ‘1’ show_follow = ‘1’ links_in_new_window = ‘1’ tweet_count = ’10’]

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.